...In my head...

rijeci


03.02.2013.

...

Tuga, snažna emocija, duboka i čista. Tuga je način na koji se čistimo od boli i način na koji se spoznajemo. Tuga kao fizicka bolest, kada ti dusa place a tijelo boli. Samo mi sami i nase misli nadjemo neki novi put, drugaciji i bolji. Niko i bas niko ti ne moze reci, kako trebas i sta trebas da uradis. A sada kada razmisljam o nama.... drago mi je za svaki momenat jer znam da je bio iskren. Zao mi je ljudi kojima nisam dala da mi pridju nakon tebe. Cekali su..... Mnogo mi je vremena trebalo da se okrenem i nastavim novim putem, boljim i jacim. Shvatila sam da mi ne treba tvoja ljubav jer ona nije bila drugacija od ostalih. Ponekad se to mozda tako i cinilo ali ne treba mi tvoja ljubav. Treba mi sanjar kao ja sto sam. Treba mi neko sto ce prepoznati moju ljubav i vidjeti te male stvari. I sad i uvijek cu biti impulsivna s mnogo iskrene ljubavi, jer ne mogu i ne znam drugacije. Cekacu taj dodir koji govori vise nego hiljadu rijeci. “Kada na svoju slabost ne dobijes snagu kao odgovor, prepoznaces ljubav”

30.01.2013.

Istina

Kada sada razmisljam o nama… sada, nakon nekog vremena… jos uvijek… tesko je. Svaka misao. Svaka uspomena. Ponekad pozelim da nisi postojao. Da mi nisi usao u srce i da mi nisi rezao srce. I jedino o tome ne znam ispricati pricu. Bio si moje jutro i snaga mog dana. Moj smiraj i svaki drhtaj. Svaka besmislenost s tobom je imala smisao. Kad bih ti mogla pricati o dugim satima samoće u kojima si bio jedina misao. Kada sada razmisljam o nama… znam da je vrijedilo. I beskrajno mi je zao sto nije moglo drugacije. Ali, da smo potrajali, suvise bi boli ostalo iza nas. Sjecas se na Vilsonovom smo pricali o tom da necemo povrijediti jedno drugo… da necemo dozvoliti da gorcina zavlada nasim srcima kada nas konacno porazi stvarnost. Zato, molim te, nemoj reci da nije bilo vazno. Nemoj dopustiti da postanemo ime koje izgovaramo s gnjevom i za cijim slovima saljemo kletvu… I kada zaboravis moj lik… i kada ti moje rijeci vise ne budu ni jeka nekih starih istina… kada od nas ostane samo mutna slika… dozvoli da te neki sumrak… neka ceznjiva melodija… neka prasnjava cesta, plavo more ili bistra zelena rijeka… dozvoli da te sjeti na mene. A ja… ja cu pronaci put koji nece prolaziti kroz tvoj zivot.

30.01.2013.

Uvrijedio si djevojcicu u meni

Kada sada razmisljam o nama… zelim ti jos svasta nesto reci. Zelim da vristim, da ti jos jednom kazem koliko me boli jer boli i tesko je. Zelim da placem jer me boli misao. Ta misao da ponekad pomislim nesto ruzno o tebi jer si me povredio i razocarao a nekad si bio moj budilnik za osmijeh i srecu. Ne znam sta je teze ta jutra kada ustanem i sjetim te se, uzmem telefon u ruku i vidim da te nema ili noci bez sna i ti u mislima. Tada pomislim bolje da nisi postojao a onda me jos vise zaboli. Uvrijedio si djevojcicu u meni. Kada sada razmisljam o nama… ne mogu da se dignem i ispravim, stvarno ne mogu. Ne zelim da me drugi zale i zato ne pricam. Smijem se a dusa mi jeca od bola. Bas je zivot cudan, zar ne? Kada sada razmisljam o nama… i dok pisem ove rijeci oci su mi zamagljene i suze teku niz obraze. Ostala mi je velika rupa. Mozda sam gluha na tvoje rijeci ali ostala je prazna puzla u mojim mislima. I da je nadjem mozda bi me jos vise uvrijedila ali nakon svega jos malo bola mi nista ne znaci jer sam navikla. A ja cu naci put koji nece prolaziti kroz tvoj zivot.


...In my head...
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1078

Powered by Blogger.ba